Bilogorac otkrio koliko točno zarađuje na sezoni u Istri: Kada dodamo napojnice, to je puno više, ali…

Golemi kamp u malom istarskom mjestašcu Taru koji se prostire na više od 90 hektara, a može primiti između 11 i 12 tisuća gostiju već je godinama ljetni dom Olivera Bevandića iz Velikog Trojstva. Iza ovog 40-godišnjaka je 17 godina radnog iskustva na sezonama u Hrvatskoj, ali i Austriji i Njemačkoj, a za Klikni.hr je progovorio o tome kako je biti sezonac, jesu li istinite priče o visokim primanjima radnika na Jadranu, ali i je li bolje raditi na kod nas na moru ili austrijskim skijalištima.

– Moja sezona traje šest mjeseci – od travnja pa sve do listopada, a radim kao konobar u jednom restoranu i pizzeriji u jednom od najvećih europskih kampova. Dulje od tih šest mjeseci ne bih mogao pratiti ovaj tempo jer je posao vrlo specifičan. Kada biste dan proveli samo stojeći na suncu, bilo bi vam teško, no kada trebate trčati i primati goste, potrebno je puno i fizičke i psihičke snage tako da je šest mjeseci rada sasvim dovoljno – započinje svoju priču Bevandić pojašnjavajući kako je najviše posla u restoranu ima u večernjim satima kada sa svojim kolegama posluži više od 500 gostiju, a kompletna terasa koja istovremeno može primiti više od 100 ljudi se izmijeni tri do četiri puta.

-Takav tempo je dosta teško pratiti pa nekako ispada da su ovakvi poslovi sve manje privlačni našim ljudima. Dok su nekada moji kolege mahom bili Slavonci, danas su to sezonci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, a u posljednje vrijeme dolaze i, recimo, Filipinci. Jednostavno se mijenja struktura radne snage – priča nam naš sugovornik iskreno progovarajući koliko zaradi na sezoni.

Kakve su plaće?

– Na plaće se uvijek žalimo i to s razlogom jer su slabe. Moja startna plaća je oko 1000 eura. Smatram da je to jako malo. Zahvaljujući dvokratnom radu, radnim nedjeljama, blagdanima i praznicima, navučem dodatnih 150 eura, a svaka tri mjeseca dobijemo i 400 eura bonusa. Dakle, sada sam imao između 1400 i 1500 eura, no taj bonus neću dobiti u kolovozu, već samo golu plaću i eventualne dodatke za blagdane i nedjelje. Za mene je i 1400 malo, a kamoli ovih 1100 koliko sada očekujem. Kako je kod drugih na sezoni, ja ne znam, no ovo je moja plaća – ističe Bevandić otkrivajući kako se dobar dio zarade konobara zapravo krije popularnom bakšišu.

– Napojnice su ono što konobare drži. Tako zaradim više od plaće, no i to se promijenilo otkako je došao euro. U vrijeme kada smo imali kune, strani gosti, koji čine 99 posto naših gostiju, uopće nisu razumjeli vrijednost naše valute. Račun od 450 kuna bi plaćali s 500 kuna, a tih 50 kuna ostatka bi ostavljali konobaru. Tih istih 500 kuna je danas 68 eura, no tu cifru plaćaju sa 70 eura i ostavljaju dva eura za napojnicu. Osim toga, znalo dogoditi da na račun od 1000 kuna dobijem i 200 kuna napojnice. Kao što sam rekao, sada je to uglavnom par eura, a napojnica od 20 eura dogodi se tek tu i tamo – govori Bevandić koji ovogodišnju sezonu kraju planira privesti sredinom listopada, a nakon toga, otkriva, uzet će mjesec dana odmora nakon čega mu je cilj odraditi zimsku sezonu u Europi. To mu neće biti prvi put da će se okušati u radu izvan granica Lijepe naše. Do sada je, naime, odradio tri zime na austrijskim skijalištima te jedno ljeto u jednom njemačkom hotelu. Kako kaže, iako je posao sam po sebi različit, najveće razlike kriju se negdje drugdje.

Europska skijališta

– Gore sam radio u hotelu što je skroz drugačiji koncept od rada u a la carte restoranu. Iako se gore više naradim, nekako mi je lakše odraditi tu zimsku sezonu. Recimo, sada radim na visokim temperaturama i suncu, a gore sam u grijanom hotelu. Prošlo ljeto sam radio u jednom hotelu u Njemačkoj. Plaća mi je bila viša od 2000 eura mjesečno plus smještaj i hrana, ali i plus napojnice koje su veće nego u Hrvatskoj, no morate znati da sam ja gore išao „odrobijati” šest mjeseci kako bih zaradio. Da sam normalno živio i izlazio, ne znam koliko bih uštedio jer je vrlo skupo – govori ovaj kuhar po struci koji je nakon nekoliko godina u kuhinji zaplivao konobarskim vodama. Sada bi, kaže, najviše volio zamijeniti ljetnu sezonu sa zimskom pa vidjeti kako je biti turist na hrvatskoj obali.

– Najveća prednost sezonskog posla je to što šest mjeseci radite pa ste sljedećih šest mjeseci slobodni. Ako ste dovoljno pametni da ne potrošite preko ljeta sve što zaradite, čitavu zimu zapravo ne morate raditi. No sada bih volio napraviti zaokret pa odraditi zimu te imati slobodno ljeto. Plan mi je otići u Austriju ili Švicarsku gdje su primanja veća, no vidjet ćemo kako će na kraju ispasti – zaključuje naš sugovornik.