Evo s kojim sve gradovima Bjelovar prijateljuje i kako je do tih odnosa došlo…

Prijateljstva među općinama i gradovima relativno su česta pojava, no osim slova na papiru, ona trebaju ipak donijeti korist objema stranama, poručuje nam nekadašnja bjelovarska gradonačelnica, Đurđa Adlešič. Popričala je s nama, koliko su ta prijateljstva značajna i za što ih je za njezinog vođenja grad najbolje iskoristio.

Grad Bjelovar ima potpisan ugovor o suradnji i prijateljstvu s nekoliko gradova: Novalja (1994.), Pakrac (2002.), Rubiera (Italija, 2004.) i pokrajina Ascoli Piceno (Italija, 2006.), Novi Vinodolski (2007.), Imotski (2007.), Visoko (BiH, 2008.), Tomislavgrad (BiH,2008.). S vrućim ljetnim vremenom, teško je ne zamijetiti da je Bjelovar prijatelj s morskim gradovima poput Novalje i Novog Vinodolskog.

Gradovi prijatelji popularne ljetne lokacije

– Novalju nisam potpisala, zatekla sam ju, ali sam ju održavala. Koliko znam, imaju tamo čak i Bjelovarsku ulicu, a jako puno Bjelovarčana tamo ima kuće, vikendice, apartmane i tamo ljetuju. Jednom prilikom sam otvara izložbu jednog bjelovarskog umjetnika u Novalji i pozdravila sam posjetitelje s dragi sugrađani jer sam shvatila da je više od pola posjetitelja bilo Bjelovarčana – ispričala je Adlešič.

Suradnju s Novim Vinodolskim Adlešič je potpisala s aktualnim ministrom prometa, tadašnjim gradonačelnikom tog grada, Olegom Butkovićem.

– Bjelovarsko odmaralište je tamo, djeca tamo ljetuju već desetljećima. Logično je da smo s njima prijatelji. Sada tamo ide ljetovati 60 do 70 djece, prije je išlo i više, ali to je velik broj djece i treba biti u dobrim odnosima za slučaj da je to potrebno. Gradonačelnik Novog Vinodolskog je sjajan čovjek, koji zna nazvati kada je loše vrijeme, pa pozove našu djecu da besplatno posjete muzej. Naša djeca sudjeluju čak i u nekim ljetnim događajima tamo – priča nam.

S Pakracem ratna poveznica, s Rubierom gospodarska

Suradnju je potpisala i s Pakracom i na nju je jako ponosna. Naravno, Kusonja su glavna poveznica, a kaže da se s tadašnjim Pakračkim gradonačelnikom, osim na obilježavanju događaja vezanih uz to selo, susretala i na drugim poljima. No, poveznica je bila ratna priča. Ipak, iznimno je ponosna na suradnju koju je ostvarila s talijanskim gradom Rubierom.

– I oni su tada imali gradonačelnicu, koja je prije te funkcije radila na europskim fondovima. Ta naša suradnja bila je iznimno korisna jer su naše ženske udruge išle kod njih na sajmove, a i njihove kod nas. Zaživjelo je to na više razina. Prva greenfield investicija je došla u našu županiju od tamo. Talijanska tvrtka Cormo je u Bjelovaru zaposlila ljude koji su proizvodili i prodavali namještaj. Nešto drugačije od tipične hrvatske priče, mi smo izvozili namještaj, što je bio uspjeh. Žao mi je što ta suradnja više nije tako postojana. To je bilo gospodarski najkorisnije prijateljstvo – pojašnjava Adlešič.

Gradovi prijatelji trebaju biti korisne poveznice

Priča nam i kako su, prije ulaska u EU, bjelovarski gospodarstvenici koji proizvode domaće proizvode poput rakije ili sira i vrhnja, otišli u Rubieru, gdje su imali priliku vidjeti da njihovi domaći proizvodi ulaskom u Uniju i dalje ostati njihovi, domaći i poželjni kod kupaca.

– Smatram da gradovi prijatelji imaju smisla. Nekada prije to je bilo više povezano s dolaskom do sredstava potrebnih za projekte, sada je to ipak malo drugačije otkako smo u EU. Suradnja među gradovima potrebna je i ostvariva na nekoj ljudskoj razini – zaključuje naša sugovornica koja ističe kako prijateljstva među gradovima prvenstveno imaju smisla ako će kroz godine uspješno surađivati i održavati dobar odnos.

FOTO: canva