Najuzornija županijska seoska žena se jednako dobro snalazi u kući, staji i vijeću

DOMANKUŠ – Marina Risek dolazi iz Domankuša, malenog mjesta u rovišćanskoj općini koje se odnedavno može pohvaliti da je mjesto najuzornije seoske žene Bjelovarsko-bilogorske županije. No, kada se njoj postavi pitanje ‘tko je Marina Risek’, ona će reći da je prije svega majka, domaćica i žena posvećena svojoj obitelji, sinovima Mihaelu (16), Davidu (13) i Gabrijelu (8) koje odgaja sa suprugom Damirom.

 

Poljoprivredno gospodarstvo

Obitelj Risek ima pravo malo seosko gospodarstvo na kojem, kako kaže Marina, nema čega nema. Imaju vinograd i rade vino, obrađuju oko pedeset jutara zemlje, imanjem šeću psi, mačke, imaju ovce za vlastite potrebe koje im služe i kao kosilice, ali i desetak krava čije mlijeko prerađuju i prodaju na kućnom pragu.

-Imamo dogovoreno, kupci nam kažu da će taj dan uzeti toliko mlijeka i da trebaju sir i to nam odlično funkcionira. Ne nakupi nam se proizvoda, ne napravimo primjerice deset sireva i prodamo pet, pa se pitamo što ćemo s ostatkom. Sve je po narudžbi, kako tko treba tako i napravimo, ono mlijeka što ostane telad posisa i ništa se ne baca – ističe Risek.

 

Njoj ništa od poslova nije strano, pa se tako podjednako dobro snalazi za volanom traktora, na polju, u staji, s trsnim škarama u vinogradu, proizvodnji vina i proizvodnji sira kao i u kućanskim poslovima, spravljanju zimnice.

Društvena aktivnost

Uz sav posao koji život na poljoprivrednom gospodarstvu nosi, pronađe i vremena za sudjelovanje u društvenom životu zajednice.

-U Općinskom vijeću sam, vatrogascima, civilnoj zaštiti, uskačem i crkvi kada nešto treba jer nam je crkva dosta bitna i odrastanje u vjeri i nas i djece. Sve se može kada se hoće – kaže ta svestrana žena kao da su sve obveze nešto najlakše što postoji.

 

Dani su joj ispunjeni. Počinju već u šest ujutro kada se ustaje i tada budi djecu po redu.

-Doslovno prvi, drugi, treći, jedan ide jednim busom, drugi drugim, treći trećim. Kada njih otpratim popijem kavu sa svekrvom i mužem ako je doma i onda poslije kave idemo svatko na svoj posao u staju ili što već treba, svatko ima svoj dio tako da to nije ništa prestrašno. Potom se ide u kuću i priprema doručak, ručak, između uvijek ima nekih obveza poput odlaska u grad, polje, vinograd. Od 14 nadalje dolaze djeca – opisuje svoju rutinu Marina Risek.

Kada se obitelj skupi zajedno ručaju jer važno im je da barem jedan obrok pojedu svi zajedno i potom djecu vozi na trening, pa ide u staju, radi po kući što treba i tako do ponoći. Nisu svi dani takvi, kada nema posla na polju i vinogradu lakše je, ali u njenim danima nema praznog hoda ni dosade.

-Netko me pita gledam li seriju. Ne gledam jer nemam živaca sjedati i gledati, peglam većinom i onda mi muž kaže ‘ti i tvoje peglanje’, ali mora se – smije se naša sugovornica.

Svoj život ne bi mijenjala ni za što i ne može se zamisliti u gradu i s uredskim poslom.

-Moram priznati da ima dana kada kažem mužu ‘joj, već mi je dosta, išla bih na posao’, ali onda si mislim da mi je ovako ipak puno lakše. Mogu si odrediti što ću raditi danas, što sutra, posložim si prioritete, a ti kada odeš na poslu nema te 9, 10 sati. Djeca kada dođu doma moraju pojesti nešto iz hladnjaka, a ovako kada dođu uvijek ih dočeka nešto toplo tako da ne, ne bih se mijenjala – kaže Risek.

Izbor za najuzorniju seosku ženu BBŽ

Poput mnogih seoskih žena i Marina Risek je samozatajna i ne voli se stavljati na prvo mjesto, pa su ju i na prijavu na izbor nagovorili načelnik Rovišća Slavko Prišćan i načelnica Zrinskog Topolovca Jasna Mikles Horvat, a na izbor je išla neopterećena.

-Kada smo postavili stolove i kada sam vidjela stolove mojih takozvanih suparnica koji su bili puno bogatiji pomislila sam ‘jooj’, ali neka, ja sam to što jesam, imam to što imam. To je i cilj da predstaviš sebe – kaže ta Rovišćanka.

 

Predstavila se u najboljem svjetlu jer je odnijela pobjedu i odlazak na državni izbor za koji će, kaže, biti spremnija.

-Sada kreću pripreme zimnice, pekmeza tako da ću imati puno više svojega za izložiti. Nisam sada uopće o tome razmišljala. Ujutro na dan izbora mi je muž rekao da nisam uzela nijedan pekmez, a nisam jer si nisam pripremila nikakve ‘fancy’ flašice i rekla sam mu da ću to drugi puta – smije se najuzornija seoska žena Bjelovarsko-bilogorske županije. I hoće, u listopadu u Benkovcu na državnom izboru.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.