NADA I LJUBAV ČINE ČUDA: Liječnici tvrdili da Marta nikad neće pričati i hodati, a postala je najbolja učenica generacije

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR – „Prije 15 godina rođeno je jedno dijete kojem je predviđeno da neće moći samostalno živjeti. Takvo se dijete rodilo i prošle godine. Možda se baš sad rađa takvo dijete, a rodit će se i sljedeće godine. No, ono dijete rođeno prije 15 godina ovdje je da vam pokaže da su uz trud, ljubav i podršku, takva djeca i više nego sposobna živjeti sama i da su sposobna uspjeti. Pretpostavke stručnjaka da dijete nikad neće vidjeti ili govoriti nisu pravila isklesana u kamenu, a najvažnije su u tome bile nada i podrška. Te prve korake, koje su rekli da nikad neću koraknuti, potaknuli su moji mama i tata. I baš su mi prve riječi, koje su rekli da nikad neću izgovoriti, bile ‘mama’ i ‘tata’. Samo sam uz njihovu podršku ovo uspjela, jer odrastanje uz pravilan odgoj i ljubav, jedino je što djetetu na svijetu treba: da u sebe vjeruje i da ima želju nešto postići.”

Riječi doprle do svakog srca u publici

Ovo je samo dio iskrenog, emotivnog govora kojeg je 15-ogodišnja Marta Markešić nedavno održala u prepunom Domu kulture povodom obilježavanja Dana I. osnovne škole Bjelovar. Malo je reći da su Martine riječi doprle do svakog srca u publici, a na brojna lica izmamile suze ponosa, radosti i vjere u mlađe generacije.

Zbog brojnih ostvarenih uspjeha, ova osmašica proglašena je učenicom generacije i nagrađena „Zlatnim perom” kojeg I. OŠ svake godine dodjeljuje najboljim učenicima i učenicima. Školarci se za tu nagradu pripremaju svih osam godina, a posebno od petog do osmog razreda.

Uspjesi na svjetskim, državnim i županijskim natjecanjima

– Biologija, geografija, fizika, hrvatski, njemački, engleski i povijest, predmeti su ih kojih sam samo u ovoj nastavnoj godini bila na školskim i županijskim natjecanjima. Prije dvije godine sam osvojila prvo mjesto na međunarodnom natjecanju iz engleskog jezika „Hippo English Language Olympiad” na kojem je sudjelovalo 48 tisuća učenika iz 45 zemalja s neengleskog govornog područja. To je stvarno bilo ogromno natjecanje i na njega sam jako ponosna. Kad podvučem crtu, dolazim do ukupno 60-ak školskih, županijskih, državnih i svjetskih natjecanja na kojima sam osvojila prvo, drugo ili treće mjesto, priča nam simpatična osmašica.

Želim biti liječnica

U razgovoru s Martom lako je shvatiti koliko je inteligentna i koliko brzo zaključuje. No, osim inteligencije, prirodne nadarenosti i velike želje za uspjehom, prisutne su i visoke moralne kvalitete na kojima inzistira u svom svakodnevnom radu.

– Sve što radim, radim prvenstveno za sebe, a ne zbog hvale i promocije. Prijatelji iz razreda često ni ne znaju na kojim sam natjecanjima bila i jesam li prva, druga ili treća. O tome govorim tek dok me sami pitaju. Naravno, kad god od mene traže pomoć, uvijek sam na raspolaganju, ništa mi nije teško učiniti, bilo za njih, za razrednicu ili nekog trećeg. Nakon Opće gimnazije, za koju vjerujem da ću upisati, planiram ići na Medicinski fakultet, usmjeriti se prema kirurgiji ili neurologiji. Želim dokazati da mogu biti uspješna, bez obzira što su liječnici nakon mog rođenja govorili da ću imati brojne poteškoće, nastavlja Marta.

Za iznenađenje – koncert Rammsteina

Naime, zbog komplikacija na porodu, liječnici nisu imali optimistične prognoze. Govorili su kako Marta vrlo vjerojatno nikada neće govoriti, hodati, čuti, samostalno funkcionirati. Zahvaljujući bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi, pažnji i strpljenju, Marta je danas i više nego živa, zdrava, pametna i energična osnovnoškolka s ogromnim potencijalom i planovima za budućnost.

– Roditelji imaju samo mene. Vrlo su ponosni na sve što radim i to mi svaki dan govore. Veliki su oslonac, podrška i pokazuju razumijevanje za sve moje interese. Za školu, čitanje, natjecanja, sviranje električne gitare, taekwondo u kojem imam crni pojas, druženje s prijateljima, glazbu i filmove koje jako volim. Nakon što sam dobila „Zlatno pero”, roditelji su me nagradili odlaskom u Beograd, na koncert grupe Rammstein. Taj dan nikada neću zaboraviti. Iako nisam ništa zahtijevala, mama i tata su mi priredili tako predivno iznenađenje, govori skromna 15-ogodišnjakinja.

Moralne kvalitete 

Osim što je poharala sva moguća natjecanja, Marta se nerijetko pronašla i u ulozi voditeljice vrlo zahtjevnih priredbi, izradi kompletnog informatičko – tehničkog dijela, pisanju konferansi, snimanju filmova, montiranju, animiranju. Nikada joj nije teško duže ostati u školi, raditi dodatne poslove, sudjelovati u raznim aktivnostima, pomagati ostalima, surađivati s učiteljima i učenicima. Upravo su to moralne kvalitete koje navodi i Martina razrednica.

– Radim 24 godine kao učiteljica hrvatskoga jezika, toliko sam godina i razrednica, mnogim generacijama. Zaista je bilo puno divnih učenika i svaki je nosio u sebi neki talent. Za moj predmet ili neki drugi. A onda, ako je to bilo iz mojega predmeta, taj je talent, od trenutka kad bi se nazreo do našeg razilaženja na kraju osmog razreda, prevalio dug put svojega razvoja. Nažalost, vjerojatno je bilo i neprepoznatih. I dok su jedni bili daroviti u umjetničkom području, drugi u interpretaciji teorijskog ili, pak, praktičnog znanja, neki su bili talentirani u šarmu, ili u pristojnosti, ili u poštenju, kaže razrednica Mirjana Ištef.

Takve osobe guraju svijet dalje

Ponosna na svoju učenicu, Ištef pojašnjava zašto je Marta toliko jedinstvena i drugačija u mnogim pogledima.

– Talentirana je u svemu nabrojenom, zbog čega je meni, kao razrednici, bio užitak raditi s njom. Ona je djevojčica odrasle duše. Inteligencija joj nije usmjerena prema samopromociji, što u današnje vrijeme uglavnom ide u paketu, nego prema stalnom samopoboljšanju. I to ne radi samo sada, s napunjenih 15, to radi otkad sam ju, kao desetogodišnjakinju, upoznala. Pišući govor za dodjelu nagrade „Zlatno pero”, napisala je čak njih tri. Odgovorila sam joj da je i onaj prvi bio jednako izvrstan, kao i sljedeća dva, na što mi je odgovorila kako ona uvijek previše analizira i misli da može bolje. Takve, rijetke ptice, guraju svijet dalje, i ja sa sigurnošću znam da će Marta nastaviti baš tim, težim putem, i da će otvoriti neka vrata za koja drugi nemaju ni volje, ni upornosti, niti ih vuku takve težnje, niti ta vrata uopće vide, kaže razrednica, uvjerena da je nju i Martu spojio nevidljivi prst sudbine.

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!