[FOTO] Kristian Novak napunio muzejski atrij i otkrio: Već radim na novoj knjizi!

U atriju bjelovarskog muzeja svaki je stolac bio popunjen, jer su brojne, mahom Bjelovarčanke došle poslušati više o radu i životu jednog od trenutno najpopularnijih hrvatskih pisaca – Kristiana Novaka. Autor uspješnica “Črna mati zemla” i nagrađivanog romana “Ciganin, ali najljepši” došao je predstaviti svoju najnoviju uspješnicu “Slučaj vlastite pogibelji“, ali svojim čitateljima dao uvid i u njegov svakodnevni život u kojem žonglira u ulogama oca, supruga i autora.

U knjizi, radnja prati dvije pripovjedne linije. U jednoj, policajac istražuje sumnjivo samoubojstvo vlastitog brata, također policajca koji se bio zamjerio nadređenima. S druge strane je jedna profesorica koja sa svojom dramskom grupom radi Antigonu i nađe se u problemima spominjući upravo smrt spomenutog policajca. Iako je roman pisao četiri godine, Novak ističe kako se trud i temeljitost isplatili.

Inspiracije ne manjka

– Kad napišem knjigu, nikad nisam siguran kako će to odjeknuti, nikad ne možeš znati to. Ipak, znao sam da sam dao sve od sebe. Jako brzo se pokazalo da je publika odlično reagirala i na knjigu i na predstavu koja je brzo nakon toga počela s izvođenjem u HNK Varaždin. Ne jenjava interes za knjigu niti za predstavu, pa ne mogu biti sretniji zbog toga – pojašnjava i napominje kako se mnoge sjajne knjige ne probiju do publike na adekvatan način, pa je on presretan što su svi njegovi romani među publikom hit.

Između izdavanja svakog od njegovih romana prođe popriličan niz godina, no, problem nije u inspiraciji, priznaje.

– Inspiracija mi nije problem, već vrijeme. Imam drugih obaveza sa strane, posao i obitelj i ponekad nemam baš vremena sjesti i pisati – kaže Novak.

Kao osnovnoškolac najgori je bio – u hrvatskom jeziku

Taj autor, ujedno i profesor na fakultetu, bjelovarskoj je publici otkrio da je kao učenik imao problema baš s tjelesnim, iako je kasnije bio dio nacionalne reprezentacije u karateu, ali i s hrvatskim jezikom, jer je rođen u Njemačkoj. Iz sastavaka je uvijek dobivao dvojke, dok u srednjoj školi njegov profesor, ili kako mu tepa, prvi urednik, nije s njim sjeo i počeo sustavno uređivati njegov rad. Danas je najzahvalniji na svom uredniku, Kruni Lokotaru, koji mu otpočetka pomaže da njegovi romani budu razumljivi i privlačni publici. S pisanjem, unatoč ostalim obavezama, ne staje.

– Imam neku okvirnu ideju za novi roman, ali imam puni kalendar što se tiče književnih susreta do sredine sljedeće godine. Lagano skiciram novu knjigu, ali nije to – to dok ne sjednem i krenem pisati. Drago mi je da su te književne večeri odlično posjećene, drago mi je da čitatelji ne čitaju samo knjige, nego žele i upoznati osobu koja stoji iza svega toga. Koliko god bilo naporno, veseli me kontakt s publikom – zaključuje.