Nepoznato o poznatome: Ovi detalji o bjelovarskoj kirurgiji će vas iznenaditi

Znate li da je u bjelovarskoj bolnici, zgradi današnje Interne medicine, izvršena prva operacija želuca u Hrvatskoj pa i šire? Znate li da je da su bjelovarski kirurzi u kasnijim fazama svoje karijere postajali šefovi kirurgija velikih kliničkih centara? Znate li da je jedan od bjelovarskih kirurga dobio odlikovanje Pravednik među narodima? Znate li da je staru zgradu bjelovarske kirurgije projektirao isti arhitekt kao u zgradu Petrove bolnice u Zagrebu?

Ove detalje, kao i mnoge druge zanimljivosti o bjelovarskoj kirurgiji na svom predavanju povodom nedavnog obilježavanja sto godina bjelovarske Kirurgije otkrio je današnji pročelnik kirurških djelatnosti bjelovarske bolnice doktor Damir Koprek, inače i sam vrsni vaskularni kirurg.

Sinergija vojske i medicine

Kako je doktor Koprek pojasnio tijekom svog predavanja, razvoj medicine u Bjelovaru počinje samom izgradnjom grada koji je osnovan kao vojna utvrda. Kako su vojska i medicina oduvijek išli ruku pod ruku, prema vojnim evidencijama i matičnim knjigama, već 1760. godine u Bjelovaru je djelovao prvi kirurg. Naime, u to vrijeme, u fokusu kirurga bile su rane koje je kod vojnika trebalo zbrinjavati.

– U matičnim knjigama koje je proučavao naš poštovani profesor Dubravko Habek, veliki ekspert na ovom području, od 1760. do 1845. godine u bjelovarskoj kirurgiji je radilo 37 kirurga. To je vrijeme početnog razvija kirurgije u Bjelovaru. U to vrijeme je na mjestu današnje bolnice bila izgrađena stara vojna bolnica o kojoj se ne zna mnogo i koja je srušena 1845. godine kada je izgrađena nova bolnica – ispričao je doktor Koprek dodavši kako upravo izgradnjom te nove bolnice započinje razdoblje značajnijeg razvoja kirurgije iako je to još uvijek bilo vrijeme kada kirurgija nije bila zasebna struka, već su kirurzi, zajedno s internistima, djelovali u zgrada u kojoj je i danas smještena Interna medicina. U to vrijeme nije uopće postojao koncept razdvajanja odjela tako da su u istoj zgradi radile nekirurške i kirurške struke.

Prva operacija želuca u Hrvatskoj

No značajna godina u razvoju bjelovarske kirurgije bila je 1913. godina. Upravo tada, istaknuo je doktor Koprek, u Bjelovar dolazi primarijus Antun Gottlieb. Time počinje prava inicijacija razvoja kirurgije u Bjelovaru.

Prim. dr. Antun Gottlieb

– Riječ je o liječniku koji je bio školovan u Beču te koji je u zgradi današnje Interne medicine uspio oformiti, za to vrijeme, modernu operaciju salu te je 1913. godine izvršio prvu resekciju želuca na području Hrvatske, a i šire. Upravo je profesor Gottlieb pokrenuo gradnju naše stare kirurgije. Tada je to bila vrlo moderna kirurgija građena po najsuvremenijim pravilima, a konstruirao ju je isti arhitekt kao i zgradu Petrove bolnice u Zagrebu. Sama gradnja započela 1913. godine, no ubrzo je počeo I. svjetski rat. Tadašnji šef bolnice primarijus Gottlieb otišao je na ratište vjerojatno u Galiciju gdje se, nakon što je godinu dana liječio ranjene vojnike, i sam teško razbolio te se više nikada nije vratio u Bjelovar – kazao je doktor Koprek dodavši kako je, osim toga, po završetku I. svjetskog rata, ulaskom naše domovine u tadašnju Jugoslaviju Bjelovar je izgubio svoj značaj, a ujedno je stala izgradnja ove zgrade. Prema najnovijim podacima, koje je pronašao profesor Habek, čini se da je profesor Andrija Štampar tada uspostavio veze u Beogradu te ponovno pokrenuo izgradnju zgrade kirurgije koja je napokon dovršena 1924. godine.

-Tada su se u nju uselile sve kirurške struke bjelovarske bolnice. Između dva svjetska rata bilo zabilježen je umjereni razvoj kirurgije, no ubrzo je nastupio II. svjetski rat u kojem je bjelovarska kirurgija odigrala vrlo važnu ulogu. U prve četiri godine II. svjetskog rata u Bjelovaru je izvršeno oko 800 velikih operacija. Od 1944. godine nema zapisa jer je nastao kaos. Bjelovar je tada još uvijek bio značajno vojno uporište – naglasio je doktor Koprek dodavši kako je nakon II. svjetskog rata došlo je do diferencijacije unutar kirurških struka.

Iz velike kirurške obitelji, razvojem medicine i potrebom za diferencijacijom počeli su se odvajati pojedini odjeli. Od kirurgije se prvo odvojio Ginekološki odjel 1950. godine, slijedio je Otorinolaringološki odjel 1953. godine, Oftalmologija 1958. godine. Urologija je postala samostalna djelatnost 70-ih godina, a Ortopedija između 1970 i 1972. godine. Naravno, evolucija kirurgije nastavila se i dalje, a unutar njezinog glavnog stabla postupno su se razdvajale struke – vaskularna, abdominalna, traumatološka, plastična kirurgija.

Liječnik etiopijskog cara Hailea Selassieja

– Između dva svjetska rata, nakon primarijusa Gottlieba, šef bjelovarske Kirurgije je bio primarijus Nikola Karlić koji je izvršio prvu operaciju u novoj zgradi kirurgije. Vjerojatno se radilo o operaciji hernije. Također, on je bio i privatni poduzetnik te je kao takav napravio zgradu u kojoj su danas smještene psihijatrija i neurologija. Tada je on izgradio privatni kirurški i fizijatrijski sanatorij u kojem je liječio svoju ženu koja je zvala Marija, a kada je ona umrla sanatoriju je dao ime Vila Marija. Najistaknutija osoba koju možemo spomenuti je šef kirurgije u II. svjetskom ratu. To je bio doktor Joza Jagodić, rođeni Osječanin koji je u Bjelovar došao raditi u svojim mladim danima. Bio je samozatajan čovjek i vrstan kirurg, a 90-ih godina dobio je čast postati Pravednik među narodima zbog spašavanja Židova od koncentracijskih logora. Isto tako, bjelovarski kirurg primarijus Maksimilijan Jurković bio je privatni liječnik etiopijskog cara Hailea Selassieja. Priča kaže kako se doktor Jurković našao u Addis Abebi u vrijeme kada se tražio liječnik koji će operirati bolesnog kraljevog sina. On je uspješno izvršio operaciju i postao carev obiteljski liječnik. Nadalje, doktor Ivo Mlinarić je nakon staža u Bjelovarskoj bolnici prešao u Zagreb gdje je postao poznati šef kirurgije bolnice koja se danas zove Sestre milosrdnice – istaknuo je doktor Koprek tek neke od najvažniji imena bjelovarske kirurgije.

Vila Marija

Prim. dr. Josip (Joza) Jagodić

Iako je kirurgija nekada bila „muška” struka, žene su od prije II. svjetskog rata polako počele ulaziti u kirurške vode. Prva kirurginja je bila primarijus Ljubica Bosner koja je stažirala u Bjelovaru, no u II. svjetskom ratu je prebačena u Petrinju gdje je postala šefica Opće kirurgije, a nakon rata je otišla u Rijeku gdje je postala poznata edukatorica i šefica kirurgije. Zanimljiv podatak je da, nakon doktorice Bosner, Bjelovar nije imao nijednu kirurginju više od pola stoljeća sve do 1993. godine kad je specijalizaciju dobila doktorica Zrinka Sudar Magaš.

Prim.dr. Ljubica Bosner

Ništa bez anestezije…

Za kraj, doktor Koprek je naglasio kako ni kirurška tehnika, a ni uređaji nisu stupovi razvoja kirurgije, već su to antisepsa na prvom mjestu te anestezija.

– Na ta dva temelja se razvila moderna kirurgija. Kirurzi koji su počeli operirati shvatili su da je osnovna prepreka u razvoju kirurgije to što se pacijent mora anestezirati. Prva operacija pod anestezijom izvršena je 1846. godine, a tu anesteziju pacijentu su dali kirurzi. Uslijedila je era koja se u literaturi naziva era sestrinske anestezije tijekom koje su medicinske sestre davale anesteziju. Tek 1950-ih godina dolazi do razvoja specijalizacije iz anestezije. Potpuno odvajanje anestezije od kirurgije u Bjelovaru dogodilo se 1976. godine pod vodstvom doktora Aušpergera koji je bio prvi bjelovarski anesteziolog. Danas mi kirurzi zajedno s anesteziolozima liječimo pacijent u potpunoj simetriji – istaknuo je doktor Koprek dodavši kako je današnji razvoj medicine intenzivniji nego ikada ranije te kako će vrijeme pokazati kamo će nas nova dostignuća odvesti.

-Zahvaljujem svim instrumentarkama, instrumentarima, odjelnim sestrama i sestrama u ambulantama kirurgije koje su kroz ovo stoljeće, zapravo kroz ova stoljeća, omogućavali svojim radom i ljubavlju postojanje kirurgije – zaključio je doktor Koprek.