Pčelari apeliraju: oprezno s pesticidima jer bez pčela nema ni hrane

-Mi smo ostali bez glavnih pčela, pčela letačica koje nam donose med. One su uginule sve. …..Dođeš i vidiš da pčela više nemaš, to je katastrofa…..Pčele se vrte, ima u košnici hrpa mrtvih, po tim mrtvima pčele hodaju dezorijentirane i ne znaju što rade. Jadno i bijedno – upravo su tako prethodnih godina pčelari opisivali mučno stanje u pčelinjacima kod trovanja pčela na području Bjelovara, Daruvara i Grubišnog Polja.

Nakon nekoliko slučajeva masovnog pomora pčela na Bilogori i Međimurju pri čemu je potvrđeno da je kobno bilo tretiranje uljane repice, inspekcija je ove godine za tretiranje te kulture pojačano izašla na teren. Kontrolirali su dokumentaciju, ali i uzimali uzorke i u 416 nadzora utvrdili 45 nepravilnosti. Nepropisno korištenje treba kažnjavati, kažu pčelari koji drže da je dio problema i u needuciranosti jer kako drugačije objasniti tretiranje uljane repice za cvatnje.

-Poljoprivrednik koji u sred bijela dana za vrijeme cvatnje uljane repice tretira protiv sjajnika od toga nema nikakve koristi jer je sredstvo tada potpuno neučinkovito. Tom poljoprivredniku taj tretman stvara samo dodatan trošak, on je na gubitku, a pčelara ošteti da ni ne govorimo – ističe predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet.

 

Umiranje pčela

Tretiranje za cvatnje i to u vrijeme su pčele aktivne neće dovesti do većih prinosa, ali hoće do pomora pčela i to masovnog. Pri tome je manja šteta ako su pčele izravno pošpricane i umru na polju dalje od košnice. Za zajednice su puno opasnije subletalne doze.

-Kada pčele iz jedne zajednice, a ima ih 30 do 40 tisuća, pokupe ta sredstva iz prirode i vrate se u košnicu svaka na sebi unese jednu manju količinu tog otrova, ali u jednoj košnici se tada nakupi tolika količina tog sredstva da dođe do bioakumulacije i tada stradaju leglo, pčele i kompletna pčelinja zajednica – upozorava profesor Nikola Kezić.

Otrovane pčele nesvjesno unesu otrov u košnicu i uzrokuju polaganu i mučnu smrt zajednice nakon čega, ističe Kezić, nije dovoljno samo isprazniti košnicu i unijeti novu zajednicu već prije toga mora ukloniti sve iz košnice, dezinficirati ju, kupiti nove satne osnove kako bi mogao unijeti novu pčelinju zajednicu, a to zahtjeva dosta i novca i truda. Uz to je trovanje pčela pesticidima često zbog malih količina teško dokazati tako da pčelari nekada ostaju i bez obeštećenja.

Edukativna kampanja

Kako bi ih spriječili, a ne brojali gubitke, pčelari su ove godine krenuli u snažniju edukativnu kampanju. Dobar primjer stiže iz Virovitice gdje je pčelarska udruga odlučila obuhvatiti širok spektar korisnika zaštitnih sredstava – voćare, povrćare, ratare, ali i hobiste te je u poljoapotekama ostavila letke u kojima navodi da se sredstvima opasnim za pčele ne smije tretirati za vrijeme cvatnje ni preko dana kada su pčele aktivne, ali i podsjeća na potrebu košnje trajnih nasada.

-Ako imamo maslačak u plantaži jabuka, kada jabuka cvate pčela će vjerojatno prije otići na maslačak. Zbog toga je potrebno travu pokositi kako bi pčela išla na cvijet jabuke i bila korisna, a kako bi istovremeno izbjegli opasnost da se pčela otruje pesticidima koji su pali na zemlju – objašnjava tajnik virovitičke pčelarske udruge Mirko Kostelac.

Na letku su virovitički pčelari ostavili i kontakt broj na koji poljoprivrednici mogu javiti kada će tretirati pesticidima kako bi pčelari mogli na vrijeme zatvoriti pčele.

Komunikacija pčelara i ostalih poljoprivrednika

Javljanje pašnom povjereniku ili pčelarskoj udruzi o tretiranju pesticidima je i zakonska obveza koje se i dalje ne pridržavaju svi. Pčelarskoj udruzi Bilogora-Bjelovar to redovito javlja nekoliko ratara, a činjenica da se dio poljoprivrednika na to oglušuje ne samo da dovodi u opasnost pčele već uzrokuje i neugodne situacije poput one ovogodišnje na širem bjelovarskom području.

-Pčelari su dojavili da se na jednoj površini tretira uljana repica, ali je ona bila tretirana fungicidima što nije opasno za pčele. No, kada ljudi vide prskalicu ‘u pola bijelog dana’ u polju nastaje strah zbog šteta od pred koju godinu. Bili su pokrenuti i policija i poljoprivredna inspekcija, a samo da je ratar javio niti bi on imao neugodnosti niti bi stvorio strah kod pčelara – opisuje pomalo bizarnu situaciju predsjednik Pčelarske udruge Bilogora Bjelovar Davor Taritaš.

 

 

I iz tog je primjera jasno da treba poraditi na komunikaciji, ali isto tako je jasno da na pčele trebaju paziti i pčelari, ali i ostali poljoprivrednici ako ne zbog bioraznolikosti onda zbog sebe.

-Jagoda je 55 posto, jabuka 38, kruška 36, šljiva 72 posto, trešnja 67, uljana repica 30, suncokret 60, a najveći postotak je vidljiv kod maline, više od 80 posto. Toliko bi prinosi tih kultura bili manji da nema oprašivača – navodi Kostelac.

Bez pčela nema ni života, pa je na nama da ih sačuvamo jer sadašnji podatak da godišnje umre trećina pčela je u najmanju ruku zabrinjavajuć.