Na sajmu izlažu i proizvođači licitara s tradicijom dužom od 80 godina
BJELOVAR – Na 25. Proljetnom međunarodnom bjelovarskom sajmu se mogu pronaći i pravi mali biseri, a jedan od najslađih je svakako Medičarsko-svjećarski obrt Arko iz Samobora. Obrt je to iza kojeg je tradicija proizvodnja licitara duga čak 83 godine.
-Osnovao ga je 1941. moj deda Ivan Arko kojem je zdušno pomagala moja baka. Nakon njihove smrti je obrt preuzela moja pokojna mama Silvestra Mucko i ona ga je vodila 15 godina nakon čega ga je dala meni u ruke. Ja sam ga vodila nekih dvadeset godina i prije tri godine sam ga predala sinu Domagoju Mihini i on također vrlo lijepo i zdušno sve sam izrađuje i prenijeli smo mu sve tajne našeg zanata – ponosno priča Brigita Mihina koju smo zatekli za štandom skrivenu iza raskošnih proizvoda.
Taj, kako mu gospođa Brigita voli tepati, zlata vrijedan obiteljski obrt proizvodi gvirc, medenjake, ali najponosniji su na licitare i jedni su od rijetkih u zemlji koji vrijedno održavaju na životu taj zanat.
-Hvala Bogu taj zanat nije još zaboravljen, ali nas u cijeloj Hrvatskoj ima još svega dvadeset i moram naglasiti da smo ušli na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine tako da nismo poznati samo u Hrvatskoj nego i u svijetu što je za nas dvadeset licitara šlag na tortu i daje nam vjetar u leđa da nastavimo – kaže Mihina.
Iz bogatog asortimana obitelji Mihina izdvajaju se, priča nam Brigita, ‘licitarska srca, konjeki i bebice’ koji su najtraženiji. Svakom posvećuju veliku pažnju jer napraviti taj raskošno ukrašeni kolačić od medenog tijesta je pravo umijeće koje zahtjeva i sigurnu ruku i umjetničko oko. Gospođa Brigita nam otkriva i tajni sastojak.
-Treba imati jako puno ljubavi jer bez nje nema uspjeha. Ja sam na početku mislila da to neću moći, ali majka mi je govorila da ću to raditi bolje od nje. To mi je bio poticaj i dalo mi je samopouzdanja. Na početku mi je bilo teško, ali sam sama sebi rekla da ja to mogu i hoću i uspjela sam. Naučila sam i Domagoja i jako sam sretna što smo to savladali, a što se kreativnosti tiče kada se radi s ljubavlju ona sama dođe, a na neke licitare sam jako ponosna jer sam ih sama osmislila – otkriva nam samoborska licitarka.
Svoje proizvode plasiraju uglavnom na tradicijskim proštenjima, ali i sajmovima, prigodnim božićnim i uskrsnim događanjima, a primaju i narudžbe i to često od mladenaca koji ih kupuju za darove gostima. To, kaže, nije jednostavno, ali se od toga može živjeti, a oni žive više od 80 impresivnih godina.