Cjelodnevna škola traje već dva mjeseca, a niti jedno dijete se nije pretvorilo u zombija. Kako to?!

Upišete li u internetsku tražilicu pojam ‘cjelodnevna škola’, na ekranu će vam se pojaviti poveznice na članke ispod kojih sve vrvi od komentara usmjerenih protiv tog eksperimentalnog projekta koji je u šezdesetak hrvatskih škola zaživio prije malo više od dva mjeseca. Cjelodnevna škola hrvatske školarce pretvorit će u zombije koji u školskim klupama sjede od jutra do mraka, udaljit će ih od obitelji i opteretiti nepotrebnim sadržajima – samo su neka od predviđanja brojnih ‘facebook stručnjaka’.
Dva mjeseca nakon početka provedbe eksperimentalnog programa, iz uključenih škola ipak stiže više pozitivnih nego negativnih reakcija. Učenicima se nove aktivnosti i dodatni sadržaji sviđaju i, gle čuda, ne sjede u školi od osam do osam. Ondje su možda sat ili dva duže nego prije. U školi pak napišu zadaću pa se, kad stignu kući, mogu posvetiti obitelji, prijateljima, zabavi. Ravnateljica jedne škole u središnjoj Hrvatskoj priča kako su zadovoljni i roditelji. Uključeni su u dio aktivnosti, a ovaj početak škole im je bio daleko bezbrižniji od prethodnih jer su njihova djeca sve radne materijale za školu dobila besplatno.
Razloga za zadovoljstvo imaju i nastavnici. Za dodatni rad Ministarstvo ih je nagradilo pa su im plaće za rujan i listopad znatno veće nego kolegama u školama koje nisu u eksperimentu. Učiteljima razredne nastave u pojedinim školama primanja su, kažu, porasla oko 300 eura ili, po starom, više od dvije tisuće kuna. Osim toga, školama su odobrena značajna sredstva za uređenje prostora, radne materijale, nabavu vozila, ovisno kome je što potrebno.
Naravno, nije sve idealno pa se neke obrazovne ustanove, prvenstveno one u ruralnim sredinama, bore s određenim problemima, kao što je pronalazak adekvatnog nastavnog kadra, zbog čega je teško organizirati dio aktivnosti. No, to je problem koji će se, kažu, rješavati u hodu.
Iako je kraj prve eksperimentalne godine, kad će se znati konkretniji rezultati, još daleko, već sada je jasno kako cjelodnevna škola nije bauk, kako su to prije nekoliko mjeseci željeli prikazati pojedini mediji, roditelji i prosvjetari. Sve se češće čuje kako i oni koji su se protivili ulasku u projekt danas žale što to nisu učinili.
Istovremeno, neki su roditelji preselili djecu u druge škole samo kako mogli pohađati novi model nastave. Odnosno kako bi im omogućili bolje i kvalitetnije obrazovanje, bez dodatnih troškova. Štoviše, mnogima su, poput roditelja učenika koji su do sada pohađali dnevni boravak, troškovi i smanjeni jer u cjelodnevnoj školi niti jedna usluga se ne naplaćuje.
Kad se skupe dojmovi u ova prva dva mjeseca jasno je da cjelodnevna škola nije ništa drugo nego ono što su ministar Fuchs i stručnjaci iz Ministarstva obrazovanja i najavljivali mjesecima prije početka provedbe. Kao ni da nije ništa drugo nego ono što je pisalo u detaljnom programu koji je prije nekoliko mjeseci otvoren na e-savjetovanju. Šteta što si žestoki kritičari projekta nisu dali malo truda i proučili ga. Možda bi nas onda poštedjeli zastrašivanja o djeci-zombijima i ispiranju mozgova. To nam i nije potrebno jer ih, očito, već imamo i previše.