Dolaskom zime, bjelovarska hokejaška ekipa ‘Panonski kitovi’ dolazi na svoje! U timu i dvije djevojke

BJELOVAR – Stiže nam najhladnije godišnje doba, ujedno raj za zimske sportove. Među njima je hokej i to onaj na ledu. Iako led u Bjelovaru možemo vidjeti samo tijekom Adventa kada mnoge male i velike građane razveseli klizalište, grad se može pohvaliti hokejaškom ekipom. Oni su simbolično nazvani “Panonski kitovi” ili Pannonian whales. Njihov trener Hrvoje Supančić otkrio nam je kako se taj zimski sport našao u Bjelovaru te kako se snalaze u ljetnim mjesecima kada led možemo vidjeti samo u rashlađenom piću.

– To je jedna zanimljiva priča, a seže još iz mog djetinjstva kada sam baki u Zagreb išao svake zimske praznike. Na Zagrebački Velesajam išao sam na klizanje, a išao sam redovito i na treninge hokejaša koji su jednom napokon rekli “hajmo tog malog pustiti na led”. Tako sam tada postao svojevrsna maskota Medveščaka. Tu se rodila moja ljubav prema hokeju – rekao je trener Panonskih kitova Hrvoje Supančić.

Pojavom klizališta u Bjelovaru, krenule su ideje kako hokej dovesti u grad.

– S obzirom na to da volim za sebe reći da sam po pitanju sporta vječito dijete, vidio sam priliku da svoju ljubav prema hokeju prenesem na djecu u Bjelovaru. Uz zainteresiranu djecu i odrasle, važno je bilo imati sadržaje. Prepoznao sam da bi bilo dobro razgovarati s ljudima koji su tada vodili klizalište pa da organiziramo dolazak hokejaša iz Zagreba u Bjelovar ili možda nekih dječjih skupina, uglavnom netko da dođe – rekao je.

U priču s hokejom u Bjelovaru krenulo se sramežljivo, ali hrabro. Bilo je to 2017. godine kada se klizalište u gradu postavilo drugu godinu zaredom.

– Kupio sam nekoliko običnih drvenih palica. Prikupili smo neku osnovnu opremu te krenuli sa, možemo tako reći, zabavom na ledu. Jedini preduvjet je bio da dobro kližete jer djecu nismo učili klizati već držati palicu u rukama. Krenuli smo čak s jednom utakmicom, s dva, tri profesionalca koji su došli u posjet te napravili jedan mali spektakl. S kapama na glavama i iznajmljenim klizaljkama, uglavnom su naši počeci bili sramežljivi – priča Supančić.

Kako su godine prolazile, bjelovarska hokejaška ekipa sve više je napredovala, a broj članova se povećavao.

– Unazad tri do četiri godine, računajući i covid godinu jer tada smo išli na treninge u Čazmu, uspjeli smo doći do određene baze vrlo entuzijastičnih amaterskih hokejaša. Mislim da smo jedinstveni na način da smo iz ničega stvorili nešto. Naravno da nije bilo jednostavno jer na neki način je sve trebalo i financirati. Sam sam uspio kupiti golove i palice, a kasnije uz pomoć mog dragog prijatelja Hrvoja Benšića, zajedno smo išli kumiti i moliti po hokejaškom savezu za opremu. Uspjeli smo postati ekipa, a kada je trebalo osmisliti ime, odluka je pala da se zovemo “Panonski kitovi” što je primjereno našem Bjelovaru odnosno panonskoj nizini u kojoj se nalazimo – kaže Supančić.

Nije tajna da se led i klizalište u Bjelovaru mogu vidjeti samo tijekom zimskih mjeseci pa se postavlja pitanje gdje “Panonski kitovi” treniraju ostatak godine?

– Mi smo priču doveli do toga da nas sada pozivaju iz Siska odnosno iz njihovog hokejaškog kluba. Dolazimo na njihove rekreativne termine u Ledenu dvoranu Zibel, tako da kada zima završi, kod njih su nam vrata uvijek otvorena. Jasno, ne možemo u Sisak voditi svu djecu, ali povedemo one koji su najzainteresiraniji – rekao je.

Ipak, želja za hokejom ne jenjava pa Supančić vidi Partizanovo igralište kao potencijalno mjesto nekih budućih klizaćih ili hokejaških sezona. Motivacija za to su mu i talenti koje je bjelovarski led stvorio.

– Uz respect prema svemu onome što već imamo, iz želje roditelja i djeteta koje jako voli hokej, dobili smo hokejaša koji je otišao trenirati u Hokejaški klub Siscia u Sisak. Nakon tamo provedenih otprilike godinu dana, dijete je sada otišlo u Medveščak u Zagreb gdje ide i u školu radi treniranja hokeja, a sve je krenulo od toga kada me njegov otac zamolio da ga stavim na led pa da vidimo kako mu ide. Riječ je o Vidu Boroti koji sada ide prvi razred srednje škole – rekao je.

Svjestan je Supančić da Bjelovar neće imati svoj klub niti da će se natjecati u nekim većim natjecanjima, ali ima volju nastaviti širiti priču o hokeju u gradu.

Dodatnu volju čine članovi tima kojih je dvadesetak, a među njima našle su se i dvije djevojke. Jedna od njih je 18-godišnja Ena Knezić koja je ljubav prema hokeju otkrila preko brata hokejaša.

– Brat je još prije mene išao na hokej i kada sam dolazila njega gledati, vidjela sam njegovu ljubav prema hokeju te međusobno podržavanje ekipe. Samim time i ja sam se zaljubila u isti sport. Sada će biti druga godina kako idem na hokej. Dečki nisu imali ništa protiv kada sam se pridružila, dapače bilo im je drago što imaju novog člana i podržali su me. S obzirom na to da smo samo dvije cure na hokeju, prvo su ostali bili malo skeptični, ali Hrvoje je stao uz nas i pružio nam podršku – priča Ena.

Priznaje Ena da su dečki u početku bili nježniji prema curama, ali ravnopravnost je brzo izašla na vidjelo.

– Brzo smo se priviknule pa je bilo kao i da nismo cure. Meni nije bio problem naviknuti se jer sam ranije trenirala i taekwondo pa sam imala osjećaj prema grubljim sportovima. Inače, hokej je zahtjevan i u njemu treba biti spreman dati sve od sebe. Treba znati kako se drži palica, kako pravilno klizati, kako se dočekati kada padaš. Svi ti udarci su teški, a imala sam situaciju da sam primila udarac paka i nije baš ugodno. Prednost je bila što sam od malena znala klizati – kaže Ena.

Žalosti Enu što se hokejaška ekipa sastaje samo tijekom zime kada Bjelovar ima klizalište jer, kaže, voljela bi igrati hokej tijekom cijele godine.

– U to vrijeme nastojimo se nalaziti što je više puta moguće kako bi se predstavili ljudima. Svima bi nam bilo drago da nam se što više ljudi pridruži i zaljubi se u ovaj sport koji je stvarno predivan i zanimljiv. Srećom, hokej je kao vožnja biciklom i tijekom ostalih mjeseci ne može se zaboraviti. Naravno da mi hokej nedostaje tijekom ljeta jer voljela bih klizati i igrati hokej tijekom cijele godine. No, nažalost, trenutno nismo u toj mogućnosti – dodaje.

Ena ima i savjet za svu djecu i mlade zašto bi se trebali okušati u hokeju.

– Hokej je poseban jer spaja i klizanje i rad ruku, a potreban je timski rad i znati se osloniti na druge. Ojačat će te i kao pojedinac. Voljela bih da nam se što više mladih priključi – poručila je Ena.