Seoske žene iz BBŽ imaju novu predsjednicu, no predstavnicu na državnom izboru nisu imale. Evo zašto!

U Hrvatskoj su žene vlasnice tek 30 posto obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Iako je njihova uloga na selu višestruka, od skrbi za obitelj, preko rada na polju i staji, proizvodnje hrane, pa do očuvanja kulture i baštine, njihov je doprinos i danas često podcijenjen i nepriznat. To se želi promijeniti izborom za najuzorniju seosku ženu koji ih želi izvući iz sjena i nevidljivosti. Na ovogodišnjem 23. izboru pobjedu je odnijela Marina Šunić iz Zadarske županije, a Bjelovarsko-bilogorska županija ovoga puta na državnom izboru nije imala svoju predstavnicu. Posljednjih nekoliko godina nije bilo županijskog izbora već je Udruga seoskih žena Bjelovarsko-bilogorske županije prijavila kandidatkinju, ali ove godine im to nije pošlo za rukom. Sve koje su pokušale nagovoriti se nisu odvažile.

-Tako je ispalo. Koliko god smo se trudile, mučile, zvale, kumile i molile jednostavno nismo uspjele – kaže Marija Knežić, dopredsjednica županijske udruge koja se nada da će već nagodinu pronaći kandidatkinju.

Isto vjeruje i nova predsjednica Udruge seoskih žena BBŽ Valentina Smiljanović koja je na čelno mjesto došla u srpnju upravo na prijedlog Marije Knežić. Radom udruge, pa i izborom se želi osnažiti seoske žene i istaknuti njihov doprinos u opstanku i razvoju ruralnih područja.

-Naša udruga potiče sve žene da se aktivno uključe u udruge kako bi šira zajednica dobila jasniju sliku o njihovom radu i ulozi u društvu – kaže Smiljanović.

 

Valentini Smiljanović je to dobro poznato. Ta mlada, tridesetogodišnja magistra menadžmenta u poljoprivredi na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Zrinskom Topolovcu živi s roditeljima, bratom i bakom. Bave se proizvodnjom mlijeka, tovom junadi i ratarstvom, imaju oko 60 grla i obrađuju 40 hektara zemlje, a njoj nijedan posao nije stran, ni u staji, ni za volanom traktora. Iako je život na selu i od zemlje pun izazova on daje i određenu slobodu.

-Nema pritiska nadređenih šefova ni vlasnika, u tom poslu žene mogu ispoljiti i svoju kreativnost, poput proizvodnje mliječnih proizvoda i prerade voća i povrća – ističe ta mlada poljoprivrednica.

 

Uz to što radi na gospodarstvu i vodi županijsku udrugu seoskih žena, ima i uredski posao u Bjelovaru. Sve ipak uspije uskladiti.

-Uvijek sam bila osoba koja voli izazove i koja nikad ne odustaje – tumači svoj pristup životu Smiljanović.

Jedan od ciljeva na čelu udruge joj je osigurati snažniju podršku dok će sama, najavljuje, raditi na održavanju edukacija i seminara za žene s ruralnih područja.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.