Posjetili smo kuhinju bjelovarske bolnice, doznali smo koja jela pacijenti najviše vole

BJELOVAR – Goveđa juha, paprikaš, tjestenina i salata. Ovako bi zvučao opis jednog sasvim običnog ručka, no kada je riječ o ručku u bolnici, tada su stvari ipak malo složenije. Naime, većina pacijenata će dobiti svinjski paprikaš, oni koji trebaju laganu prehranu umjesto svinjetine će dobiti junetinu, dok će, recimo, za pacijente na dijalizi paprikaš biti pripremljen bez rajčice. Da bi se sve ovo stiglo, radni dan u kuhinji Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar počinje već u 5 sati ujutro, a završava nakon što je opran i posljednji tanjur nakon večere, a kuhinja posve spremna za sljedeći dan. Posjetili smo bolničku kuhinju i doznali sve detalje o pripremi obroka.

Dnevno se pojede 100 komada kruha

– Svakoga dana kuhamo oko tisuću obroka. Dok neki pacijenti imaju doručak, ručak i večeru, drugi imaju pet obroka. To su, prije svega, dijabetičari, rodilje i djeca. Priprema kreće već u 5 sati. Tada dolaze i kruh i mlijeko. Doručak kreće već u 7 sati, a odmah potom slijede pripreme za ručak čija je podjela na rasporedu u pola 12. Naravno, posla je puno jer ne samo da kuhamo za velik broj pacijenata, već kuhamo za pacijente s različitim dijagnozama i tegobama, a to, naravno, zahtjeva prilagođenu pripremu. Narudžbe sa svakog odjela dobivamo dan ranije kako bismo se stigli pripremiti – pojašnjava kuhar Matija Šabarić. Da bi svi pacijenti dobili svoje obroke, svakoga dana se naručuje 100-tinjak komada kruha, dnevno se pojede i više od 120 kilograma krumpira, do 50 kilograma mesa, 20 kilograma salate ili 35 kilograma zelja, 15 kilograma salame ili pak 280 jaja za doručak, dok se mramorni kolač priprema od 144 jaja. I da, upravo su kolači nedjeljama i blagdanima, kao i veće porcije i više mesa glavne novosti koje krase bolničku kuhinju u posljednje vrijeme. Ove korake naprijed primijetili su i sami pacijenti pa su sve češće stižu i pohvale na račun bolničke kuhinje.

Tajna je u količini

– Odmah su stigle pozitivne povratne informacije od pacijenata. Zadovoljni su. Ipak se sada jede bogatije – kao kod kuće. Znali su nas pacijenti zvati za recept od nekog jela. Nedavno nas je jedna pacijentica zvala zbog recepta za kakao šnite. Rekla je da tako ukusne kakao šnite nikada nije jela – ističe naš sugovornik kojeg smo upitali i koja jela pacijenti najviše vole. Kako kaže, na ovo pitanje je teško dati odgovor jer ukusi se razlikuju pa tako ima onih koji obožavaju žgance s mlijekom, kao i onih kojima će biti draže na tanjuru vidjeti sendvič.

– Teško je reći sto pacijenti najviše vole jesti, no grah vole gotovo svi, a kažu i da su naši špageti bolonjez odlični. Vjerujem da je tajna u količinama. Naime, poznato je da se hrana ukusnija kada se priprema na veliko. U tom kontekstu često se spominje vojnički grah, a to pokazuje i naše iskustvo. Imamo dosta raznovrstan jelovnik iako je riječ o bolničkoj prehrani. Osim toga, trudimo se da hrana bude što kvalitetnija, a uvijek nastojimo u jelovnik uklopiti sezonske namirnice. Tako se, recimo, ljeti na meniju nalazi punjena paprika, a u sezoni salate zelena salata. Također, mi posebno moramo paziti na začine, prije svega na sol jer ovdje se ipak radi o bolesnim ljudima. Iako pacijenti ponekad znaju prigovoriti da je jelo neslano, postoji razlog zašto je takvo, a kad im to objasnimo, onda shvate da je to za njihovo dobro – naglašava Šabarić dodajući kako se recepti nasljeđuju, ali i kako se dorađuju kroz vrijeme. Kao najteži dio posla također ističe velike količine hrane koja se priprema. Pojašnjava kako se u bolnici kuha u loncima od 40 ili 60 litara te napominje kako treba imati snage jedan takav lonac podići s peći i, recimo, procijediti tjesteninu iz njega. Osim toga, u bolničkoj kuhinji bjelovarske bolnice gotovo sve se radi ručno. Ručno se pere suđe, ručno se i čisti povrće, ali i reže meso. Kako priča naš sugovornik, kuhari imaju, recimo, ljuštilicu krumpira, ali svaki krumpir na kraju ipak mora proći kroz ljudske ruke kako bi se ispravili nedostaci nakon guljenja ljuštilicom.

– Iako treba biti spreman i fizički spreman, ali i koncentriran kako bi svaki pacijent dobio obrok koji je namijenjen baš njemu, moram reći kako svi mi volimo svoj posao. Ja zaista uživam raditi u kuhinji i pripremati obroke, a pozitivne povratne informacije me uvijek vesele. Gledamo da se jela ne ponavljaju. Jelovnik se slaže za tjedan dana unaprijed, a svakog dana se konkretno rade pripreme za sljedeći dan. Za večeru se nikada ne poslužuju ostaci od ručka, već se uvijek se priprema svježa hrana. Kako poštujemo propisane normative, nikada ne ostaje puno hrane – zaključuje naš sugovornik dodajući kako se sva hrana u bolničkoj kuhinji priprema poštujući HACCAP te kako se pazi na svaki detalj, a ono čemu se posebno veseli je preseljenje u novu zgradu bjelovarske bolnice koji će prostor kuhinje biti uređen prema najmodernijim standardima.

 

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.