Kad o slobodi medija govori čovjek koji je po broju fotografija u novinama nadmašio Tita…

-Uvođenjem novog kaznenog djela odavanja dokaznih radnji imat ćemo dvije Hrvatske. Jednu prije uvođenja tog kaznenog djela i jednu poslije – zavapio je neki dan iz Hrvatskog sabora Fokusov Damir Bajs. Na taj se čin odlučio jer je silno zabrinut za slobodu medija i novinare koji bi se, tvrdi, u slučaju uvođenja spomenutog kaznenog djela, mogli naći na udaru istražitelja pa neće više moći pisati objektivno i služiti istini.
Osim što je gore navedeno ministar pravosuđa Malenica ranije u više navrata demantirao, poručivši kako se spomenuta odredba Kaznenog zakona neće odnositi na novinare, istup Damira Bajsa apsurdan je iz još jednog razloga. Od svih saborskih zastupnika, on je vjerojatno najmanje pozvan govoriti o medijskim slobodama. Sumnjivi odnosi s medijima bili su jedna od glavnih teza Bajsovih protukandidata na prošlim lokalnim izborima, na kojima je on lovio peti mandat župana Bjelovarsko-bilogorske županije. Izbore je izgubio, između ostalog i zbog činjenice što se manji dio medija odvažio istražiti što se zapravo krije iza hvalospjeva koji su na dnevnoj bazi iz županova kabineta pristizali u redakcije. Na površinu su tako isplivale priče o sumnjivom opremanju škola diljem Bjelovarsko-bilogorske županije, malverzacijama novcem iz europskih fondova u županijskoj razvojnoj agenciji, upitnim planiranjem kapitalnih županijskih projekata, kao što je izgradnja nove bolnice u Bjelovaru i slične teme, od kojih se nekima i danas bavi DORH.
Većina medija nije napisala ni slovca o tim temama, a o Bajsovom odnosu baš s tim medijima, koji su godinama iz županijskog proračuna primali izdašne iznose i na gore spomenute, u najmanju ruku sumnjive radnje, zatvarali oči, u kampanji su otvoreno govorili i njegovi protukandidati. DHSS-ov Ivan Beljan je tako u više navrata prozvao Bajsa zbog trošenja milijuna kuna na samopromidžbu. Nakon smjene županijske vlasti pokazalo se kako pojedinim medijima novac nije isplaćivan samo iz proračuna Županije, već i s računa pojedinih županijskih tvrtki i ustanova, pa se i na Županijskoj skupštini BBŽ svojedobno raspravljalo o sumnjama da je na taj način financirana i izborna kampanja bivšeg župana.
Ono što je jako važno u čitavoj priči oko Bajsovog poslovanja s medijima jest to da je za vrijeme njegovih nekoliko mandata na čelu Bjelovarsko-bilogorske županije on sam odlučivao o tome koliko će se novca izdvojiti za pojedini portal, radio ili novine. Tek smjenom vlasti i dolaskom novog župana Marka Marušića (HDZ), uvedeni su jasni kriteriji, kao što su kvaliteta izvještavanja, broj zaposlenih, doseg slušanosti, čitanost i dr. To hoće li neki medij i koliko novca dobiti ranije je ovisilo isključivo o dobroj volji Damira Bajsa. Novine i portali koji su dobivali najviše novca oduživali su mu se na način da su prenosili samo priopćenja iz Kabineta župana, a odanost pojedinih nakladnika mjerila se i po broju Bajsovih fotografija u novinskim i online izdanjima. Godinama su se tako Bjelovarčani sprdali na račun pojedinih izdavača i samog župana, govoreći da svojedobno ni Tito u novinama nije imao više fotografija.
Toliko i objektivnosti i slobodi koju zaziva Bajs. Uz takve prijatelje, mediji ne trebaju neprijatelje.
Foto: FAH