Oporba iz vlastite kancelarije: Nakon Puljka, i Zoričića su počeli napuštati pročelnici

Nezavisni gradonačelnik Pule Filip Zoričić pronašao je novu vrstu oporbe. Oporbu unutar službenika i namještenika vlastite gradske uprave.

Zoričića su, naime, masovno počeli napuštati pročelnici. Pročelnici su ono što su izvršni menadžeri u tvrtkama, operativci koji provode ideje svojeg šefa, daju mu prijedloge i najveći su mu i prvi suradnici. Pročelnici se mogu shvatiti i kao temelji sustava – iako se biraju putem javnih natječaja, ostaju više mandata. A ako jako dobro rade svoj posao, preživjet će i smjenu vlasti ili barem ostati negdje u pričuvi do dolaska onih starih.

Kada se sve zbroji, pročelnici vrlo rijetko, gotovo nikada ne daju ostavke.

Pa ipak, u ponedjeljak ujutro gradonačelnik Zoričić na tiskovnoj konferenciji obznanio je odlazak najvažnije od svih pročelnica, pročelnice Anje Ademi koja odlazi na drugo radno mjesto. U javnost je gotovo istovremeno isplivalo otvoreno pismo nekolicine drugih službenika i namještenika gradske uprave, ali ne anonimno, nego poimence potpisano.

Da apsurd bude veći, jedna od potpisnica je i pročelnica Sanja Kljajić Dakić koja je, upravo na gradonačelnikov prijedlog, zamijenila svog prethodnika Igora Jovina.

Kada se tomu pridoda da gradsku upravu namjerava napustiti i pročelnica za kulturu, teško je ne zapitati se kakav je to trener kojemu u tako kratkom vremenskom roku odlazi ili odlazak najavljuje gotovo čitav prvi tim, i to ne u prijelaznom periodu.

Još prije dvije godine Zoričić je bio heroj lokalnih izbora jer je nakon 20 godina u tom gradu svrgnuo s vlasti IDS. Ravnatelj pulske Gimnazije u drugi krug ušao je s tek 18 posto podrške, ali nošen nezavisnom euforijom u drugom je krugu uspio prebaciti IDS-ovu Elenu Puh Belci koja je imala gotovo dvostruko veću prednost.

Ako je Zoričić i imao sreće na izborima, ta ga je sreća napustila čim je zasjeo u gradonačelničku fotelju. Pula, za razliku od Zagreba, nije bila u dugovima pa nije imao u javnosti mogao steći slavu stečajnog upravitelja koji teška srca povlači oštre poteze, ali za opće dobro.

Naprotiv, svoju strogoću vježbao je na zabrani koncerta cajki, ali i na koaliciji u Gradskom vijeću koju je uspješno razvrgnuo.

Nakon što je otjerao cajke i koalicijske partnere, a možda i paralelno s tim procesom, Zoričić je ostajao bez pročelnika, a stvar je kulminirala otvorenim pismom, sada već možemo reći, sve rjeđih preostalih suradnika.

Priča pulskog gradonačelnika sve više liči priči splitskog gradonačelnika, pri čemu Zoričić ima kvantitetu, a Puljak kvalitetu onih koji ih napuštaju. No, šteta koju si sami čine jer ne znaju surađivati u konačnici je jednaka. Jedna Maja Đerek u Nedjeljom u 2 svakako vrijedi za šaku Zoričićevih pročelnika i otvorenih pisama.

U ovom trenutku se čini da je i Zoričićeva i Puljkova politička karijera na razini jednog hita, odnosno jednog mandata. Što dugoročno šteti nezavisnim, odnosno kandidatima koji nisu iz mainstream politike. Politika je, eto, zanat koji se uči i vježba. Zanat koji zahtijeva živce i strpljenje i mudrost trenera koji će najbolje upogoniti ono čime raspolaže. Spomenuti dvojac postupa upravo suprotno.