Marija Vranar iz mobilnog palijativnog tima: ‘Ovo nije posao, već poziv’

BJELOVAR – Mobilni palijativni tim odnedavno je oformljen u sklopu Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije, a smješten je na bjelovarskoj Stomatologiji.

Iako palijativa još uvijek nije potpuno blizak pojam mještanima županije, tim koji čine liječnica specijalistica, prvostupnica sestrinstva te koordinatorica tima, nadaju se da će se to promijeniti kako bi svi uvidjeli koja je zapravo glavna zadaća palijativne skrbi. Sve što mobilni palijativni tim želi postići je da ljudi imaju priliku dostojanstveno umrijeti u svojim domovima.

Evo što radimo

– Mobilni palijativni tim prije svega znači posjet bolesniku u njegovom domu kako bi mu se pomoglo koliko god je to moguće. Tu smo radi otklanjanja simptoma i svega onoga što se može napraviti u kući kako se teški pacijenti ne bi morali nepotrebno voziti u bolnicu. Cjelovito sagledavamo bolesnikove potrebe, od fizičkih do psihosocijalnih i duhovnih, ali i potrebe obitelji. Palijativna skrb nije samo skrb za bolesnika već i za cijelu obitelj. Nekome treba samo potpora, primjerice kada obitelj pohvalimo da jako dobro brinu o bolesnoj osobi. Puno im to znači – priča koordinatorica tima Marija Vranar koja je inače prvostupnica sestrinstva sa završenim dodatnim edukacijama iz palijativne skrbi.

Zadaća palijativnog tima je i da osobe umru u okruženju svog doma bez bolova i muke.

– Mogu dobiti terapiju protiv bolova, ali sve u suradnji s njihovim liječnikom jer liječnik obiteljske medicine ipak je glavni koji vodi brigu o bolesniku. Mi smo tu njima više kao podrška – dodaje.

Priznaje Vranar da je kod nas palijativna skrb još uvijek nepoznat pojam.

Tek nedavno na terenu

– Prije svega moramo ljudima objasniti i dokazati da palijativna skrb nije ništa loše već nešto dobro što može pomoći i obitelji i umirućem članu obitelji – napominje Vranar.

Mobilni palijativni tim na terenu je od 3. srpnja.

– Doktorica Ljiljana Žunić, inače liječnica obiteljske medicine koja radi u ambulanti u Siraču, dva dana je s nama u timu, ponedjeljkom i srijedom. Prvi kontakt s obitelji je s telefonom pa onda slijede dogovori kada bi mogli doći, ali uvijek najavljeno. Idealno bi bilo kada bi s nama u prvu posjetu išao izabrani liječnik od strane pacijenta – poručuje Vranar.

Radni dani, kaže Vranar, vrlo su slični.

– Ujutro pogledamo prijave koje smo dobili kroz program, putem emaila ili poziva, a svi naši podaci dostupni su na stranici Doma zdravlja BBŽ. U principu dan ranije znamo kod koga idemo, no sve ovisi o situaciji. Ako je osoba puštena iz bolnice pa liječnik traži da odmah odemo, onda to i učinimo. Uglavnom si ujutro napravimo raspored. Na terenu smo do 14 ili 14:30, a pokrivamo cijelu županiju – dodaje.

Oformljen je i registar palijativnih bolesnika.

– Mi njih ne obilazimo svaki dan već prema potrebi. Upisali smo ih u registar, rekli koje su naše mogućnosti i što možemo napraviti. Oni ako imaju potrebu zovu. Nažalost, događa se da se palijativne bolesnike slabo prijavljuje jer svi se nečega boje. Naša misija je da ti ljudi umiru dostojanstveno u krugu obitelji i da ne idu nikuda. Neke obitelji to prihvate lakše, neke teže, ali uglavnom na kraju prihvate. Primjerice, tu smo ako pacijent trpi jake bolove, obitelj ne mora zvati hitnu pomoć, već mi dolazimo i damo potrebnu terapiju – navodi.

Tko su zapravo palijativni pacijenti?

U praksi je mahom riječ o onkološkim pacijentima, pacijentima sa zatajenjem bubrega, jetre te teškim plućnim, srčanim, neurološkim bolesnicima, kao i demencijama. Na “listu” pacijente mogu prijaviti liječnici iz bolnice, liječnici obiteljske medicine, patronažne sestre, ali i same obitelji i pacijenti. Vranar naglašava kako pacijenta treba prijaviti odmah po dobivanju dijagnoze jer se u današnje vrijeme za njega može jako puno učiniti kako svoje posljednje mjesece, tjedne ili dane ne bi proveo u agoniji i boli. Uz mobilni palijativni tim u brigu o pacijentu uključuje se i patronaža i njega u kući, a svatko radi svoj dio posla.

Poziv, a ne posao

Za Mariju Vranar ono što radi nije posao već poziv.

– Moje srce je puno kada ja znam da je netko otišao s ovoga svijeta u krugu svoje obitelji bez bolova – poručuje.

Palijativna skrb veliki značaj ima kako za bolesnika tako i za obitelj jer si prije smrti imaju priliku reći ono što žele. No, postoje i slučajevi “ignoriranja” smrti.

– Mi znamo biti takav mentalitet da je smrt tabu tema. Imala sam primjer gdje je čovjek umirao od karcinoma debelog crijeva, ali sa suprugom o tome nije razgovarao. Ona nije znala kakve su njegove želje, želi li umrijeti doma ili u bolnici, gdje želi biti pokopan i slično. Jako ju je to mučilo. Kada smo se mi uključili u priču i kada su svi postali svjesni situacije, na kraju se uz razgovor sve i riješilo. Obitelji nam zato znaju biti vrlo zahvalne – zaključila je Vranar.

Plan je mobilnom palijativnom rtimu dodatno razviti i posudionicu različitih pomagala koje pacijentima posuđuju besplatno. Za sada ih nemaju mnogo, no nadaju se kako će ih prikupiti kroz donacije. Trenutačno imaju stomu pomagala i pelene, no najveća potreba je za bolesničkim krevetima koji im nedostaju.

Mobilni palijativni tim odnedavno ima i novo vozilo uručeno i kupljeno od strane Bjelovarsko-bilogorske županije.