Milanoviću je opet pošlo za rukom ono u čemu je najbolji – natjerao nas je da se crvenimo pred svijetom
Udarali su ih kundacima, šakama, šipkama, vezali im ruke žicom, gurali cijevi pušaka u usta, davali im da piju otrovanu vodu i vlastitu mokraću. Zvjerski su ih mučili, a onda ih ubili i dokaze zločina pokušali sakriti zatrpavanjem tijela u masovne grobnice. Ne pet, ne stotinu, ne tisuću tijela. Već najmanje osam tisuća. Tijela dječaka starih svega 12 godina, mladića i muškaraca u naponu snage, tijela staraca od 77 godina. Najmanje osam tisuća njih, a vjerojatno i više.
Crni je to epilog jednog od najstrašnijih zločina na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, koji su u srpnju 1995. godine pripadnici srpske vojske predvođeni ratnim zločincem Ratkom Mladićem počinili nad muškarcima Srebrenice. Uglavnom muslimanima. Njihove žene su silovali i protjerali, a njih ubili. Najmanje osam tisuća. Ta je zastrašujuća brojka bila dovoljna da se spomenuti zločin proglasi genocidom, a sav normalan svijet tako ga i danas zove.
Pa ipak, unatoč potresnim svjedočanstvima, brojnim dokazima i osudi srebreničkog pokolja pred međunarodnim institucijama, i danas pojedinci tvrde kako 1995. godine ondje genocida – nije bilo. Memorijalni centar Srebrenica-Potočari objavio je ovih dana popis deset osoba koje genocid niječu ili relativiziraju, a u biranom društvu našao se i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Čovjek koji, kako je sam znao implicirati, pazi kako bira društvo, našao se uz bok svom velikom prijatelju Miloradu Dodiku, te drugim kontroverznim srpskim političarima, kao što su Nenad Kecmanović i Miodag Linta, a na popisu su se našli i huškački srpski tabloidi „Alo“ i „Informer“.
Podsjetimo, ulaznicu u ovo probrano društvo hrvatski je predsjednik zaradio izjavivši kako je „Srebrenica genocid jer na tome netko inzistira“ te je optužio muslimane u BiH da „od svog naroda pokušavaju napraviti žrtvu veću nego što jest te da licitiraju mrtvima“. Majke Srebrenice nazvao je pak „starim ženama koje su se držale dostojanstveno“, a strahovao je da „ne padnu u kliješta beskrupuloznih utilitarističkih muljatora iz Sarajeva“.
Obrat u Milanovićevom viđenju zločina u Srebrenici dogodio se praktički preko noći jer je još 2020. osuđivao upravo one koji su genocid negirali ili relativizirali.
-Tragedija tisuća obitelji žrtava stalno se produbljuje brojnim pokušajima relativiziranja ovog strašnog pokolja i to gledamo već desetljećima – govorio je Milanović u srpnju 2020.
Tri godine kasnije, eto ga u društvu onih i onakvih kakve je prozivao. Uvrštavanjem na sramotni popis, ne samo da je još jednom pljunuo na žrtvu osam tisuća ubijenih dječaka i muškaraca Srebrenice i članova njihovih obitelji, već je još jednom uspio u onome što mu u posljednje četiri godine, otkako je hrvatski predsjednik ide najbolje – natjerao je nas, hrvatske građane, da se ponovno crvenimo pred svijetom.