Možemo li istovremeno biti i Hrvati i Europljani? To oduvijek i jesmo

Današnji govor šefice Europskog parlamenta Roberte Metsole u Hrvatskom saboru nije naišao na oduševljenje svih saborskih zastupnika. Komentari nekih od njih potvrdili su kako pojedinci kojima su građani na izborima dali moć da donose važne odluke u njihovo ime, uopće nisu svjesni europskog naslijeđa Hrvatske i Hrvata, jednog od najstarijih naroda na starom kontinentu. Tako je Marko Milanović Litre iz Hrvatskih suverenista drsko reagirao na pozdrav šefice Europskog parlamenta – „dragi Europljani“ – poručivši joj kako nije došla u „Sabor Europljana nego u Sabor Hrvata, ponosnih nositelja povijesti, kulture i identiteta koji zaslužuju priznanje“. Dodao je i kako Metsolina vizija EU podsjeća na Jugoslaviju te izrazio strah da Unija uskoro postane „Euroslavija“.

Da se Milanović Litre potrudio pažljivije poslušati govor Roberte Metsole, možda bi shvatio kako se on čitav, od početka do kraja, sveo upravo na priznanje Hrvatskoj, dakle ono na čemu zastupnik naknadno inzistira.

„Hrvatsko članstvo u Europskoj uniji priča je u uspjehu, pokazali ste da ste sposobni nadvladati bilo kakav izazov. Promijenili ste tijek povijesti, i Hrvatske, i Europe.“

To su samo neke od poruka koje je danas šefica Europskog parlamenta uputila hrvatskim građanima, hrvatskim Europljanima. Bez obzira na to koliko pojedini političari bježali od toga, Hrvatska je oduvijek bila dio Europe, ne samo u geografskom, već i svakom drugom smislu. Ulaskom u Europsku uniju, šengen, eurozonu i druge asocijacije, ta je pripadnost u posljednjih nekoliko godina i formalno zapečaćena. Lijepo je vidjeti da ista ta Europa, sve od običnih građana, pa do predstavnika različitih institucija, konačno u potpunosti prepoznaje spomenutu pripadnost i drži je korisnom za čitavu zajednicu. Kao što je danas u Saboru naglasila i sama Metsola, hrvatsko članstvo u EU je „win-win“ situacija, dobro je i korisno i za Hrvatsku, i za ostale članice.

Usporedba Unije i Jugoslavije toliko je besmislena da je nema smisla ni komentirati. Jednako besmislen je i strah od gubitka nacionalnog identiteta zbog članstva u EU, o kojem Milanović Litre neutemeljeno špekulira. Nisu ga izgubile ni najstarije članice Unije, poput Njemačke ili Francuske, niti one s puno mlađim „europskim“ stažem, poput Slovenije ili Rumunjske. Štoviše, iskustvo tih zemalja, pa i same Hrvatske, pokazuje kako baš članstvom u Uniji, nacionalni identitet pojedinih zemalja može dodatno ojačati.

Potvrđuje to još jedna današnja poruka Roberte Metsole hrvatskih građanima: „Vaša prepoznatljiva crveno-bijela šahovnica – bilo da ju nosi Luka Modrić ili njome maše Andrej Plenković –  postala je simbol za sve Europljane.“